Uvodno izlaganje predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića na godišnjoj konferenciji za medije

19/05/2021



Poštovani predstavnici medija,

Dame i gospodo,

Poštovani građani Cetinja i Crne Gore, 

Zadovoljstvo mi je da Vas pozdravim na Cetinju, crnogorskoj slobodarskoj uzdanici, odakle smo uoči referenduma 2006. prije deceniju i po krenuli u kampanju po državu, i gdje smo se vratili puna srca sa obnovljenom i nezavisnom Crnom Gorom. Za dva dana navršava se petnaest godina od tog najznačajnijeg datuma u novijoj crnogorskoj istoriji, dana kada su se građani Crne Gore na demokratskom referendumu opredijelili da preuzmu odgovornost za svoju evropsku budućnost.

Sjutra je i tri godine od mog stupanja na dužnost Predsjednika Crne Gore. Ovo je redovna godišnja konferencija tim povodom. 

21. maj - uvijek iznova budi posebne emocije i ponos kod građana Crne Gore, posebno na Cetinju, simbolu našeg državnog dostojanstva, prijestolu crnogorske slobode i vječnosti. Građani Crne Gore svih vjera i nacija su tog majskog dana izrazili svoju slobodnu volju mirnim demokratskim putem. Ona je i tada i danas većinski značila nepokolebljivo DA suverenoj, nezavisnoj, međunarodno priznatoj, građanskoj, multietničkoj, evropskoj Crnoj Gori. Naša obaveza je da stalno unapređujemo i branimo tekovine Dana nezavisnosti. Neprocjenjiva je vrijednost koju je proces obnove crnogorske države, utemeljen na čvrstim postulatima antifašizma, dao demokratskoj kulturi, ne samo u našoj zemlji, nego i u regionu.

Crna Gora je danas stabilna multietnička zajednica, uvažen i pouzdan susjed, poštovan partner i saveznik u Evropi i na globalnoj sceni. Međunarodno priznanje i napredak u sveukupnim reformama doveli su Crnu Goru od članstva u OEBS, preko Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih političkih i finansijskih organizacija i institucija, kao i brojnih regionalnih asocijacija i inicijativa, do stupanja u NATO, u porodicu najrazvijenijih zemalja i demokratija svijeta. I do liderske pozicije u pregovaračkom procesu sa EU. Jedina smo zemlja kandidat sa svim otvorenim pregovaračkim poglavljima. Taj put nije bio nimalo lak. Nije ni danas. Crna Gora je naporno radila na ispunjavanju brojnih uslova, savladavala različite deficite i prepreke, odolijevala pritiscima i otporima, nikada ne tražeći prečicu, vođena primarnim ciljem prihvatanja evropskog sistema vrijednosti i u krajnjem dostizanja evropskog kvaliteta života za naše građane. Dokazali smo da smo država jasne geopolitičke orjentacije, čvrsta i odlučna na putu evropske intregacije i transatlantskog zajedništva, ponosna na svoju slavnu tradiciju i garađanski i multietnički karakter.

Napravili smo veoma vrijedne iskorake na ekonomskom planu, trajno oslobođeni psihološke inferiornosti dotirane države. U godini referenduma bili smo na 36% evropskog prosjeka razvijenosti, a 2019. na 50%. Crnogorska ekonomija rasla je u tom periodu po prosječnoj godišnjoj stopi od 3,2%, sve do pandemijske 2020. Postali smo privlačna destinacija za renomirane međunarodne investitore i svjetsku turističku elitu. 

No, vratimo se sadašnjosti. Godina za nama bila je po mnogo čemu jedinstvena, ne samo za Crnu Goru, već za čitav svijet. Pandemija korona virusa s njenim višestrukim posljedicama pogodila je čovječanstvo teže nego ijedna pošast u novijoj istoriji. Za Crnu Goru bila je to i godina značajnih promjena. Po prvi put od uvođenja višestranačja, na parlamentarnim izborima 30. avgusta promijenjena je vlast u Crnoj Gori. I to je pokazatelj demokratskog razvoja u proteklih 15 godina. Takođe, po prvi put u našoj zemlji rezultate nekih izbora priznali su svi učesnici. Bez obzira što je izborni proces bio pod žestokim pritiscima iz inostranstva. To je novi iskorak u političkoj kulturi i demokratskom zrijevanju crnogorskog društva. Takav utisak dodatno je učvršćen procesom neometane tranzicije vlasti. Bilo je podozrenja da li Crna Gora ima demokratskih kapaciteta za mirnu tranziciju. I domaćoj i stranoj javnosti pokazali smo neutemeljenost takvih sumnji. Konstituisan je ubrzo novi parlament, a početkom decembra Crna Gora je dobila novu Vladu. Vladajuća većina potpisala je sporazum kojim je deklarativno potvrdila da Crna Gora nastavlja strateški proevropski i transatlantski put koji smo uspješno trasirali. Danas stičemo novo iskustvo političke kohabitacije.

Skupština u novom sazivu radi već osam mjeseci. Vlada je izabrana prije nepunih pola godine. To nije dugo vrijeme, ali jeste dovoljno za prve ocjene. Kao demokratsko društvo, u obavezi smo da poštujemo volju građana, ali i demokratsku praksu da o učincima vlasti sudimo na osnovu djela. Time i da otvoreno i blagovremeno govorimo o manjoj ili većoj umješnosti nove Vlade, koja je sebe proglasila ekspertskom, da vodi složenu unutrašnju i vanjsku politiku i preuzme odgovornost za budućnost zemlje i očuvanje njene stabilnosti.

Vlada se u startu suočila sa složenim izazovima uzrokovanim pandemijom, koji su realno značajno otežavali uobičajen slijed aktivnosti. Ozbiljne opasnosti nadvile su se nad našom najvećom vrijednošću - zdravljem građana, kao i nad ekonomijom i socijalnom stabilnošću. Uvažavajući objektivne okolnosti, ipak je u tom kratkom periodu registrovano dosta poteza koji blago rečeno izazivaju podozrenje javnosti.

Posebno je zabrinjavajuća nedovoljna kompetentnost institucija da se na djelotvoran način suoče s problemima i posljedicama u različitim sferama. Umjesto toga, prioritet nove Vlade je brutalan politički revanšizam prema predstavnicima ranije vladajuće koalicije, posebno prema ranije i sada najsnažnijoj političkoj partiji u Crnoj Gori. Neargumentovano se targetiraju nosioci javnih funkcija doskorašnje većine, i osporava sve što je urađeno do 30. avgusta. Umjesto da se nadograđuje i unapređuje sistem, krenulo se putem njegove razgradnje i destrukcije. Umjesto kooperativnosti i konstruktivnosti, izabran je put isključivosti i netransparentnosti. Umjesto jačanja institucija, na sceni je obračun s pojedincima. U svim sferama, od obrazovanja, zdravstva, tužilaštva i bezbjednosnih službi, do vojske i diplomatije... Kompetencije i profesionalizacija u državnoj službi su izgubile korak s partijsko-političkim interesima, što će nažalost ostaviti dugoročne negativne posljedice po razvoj Crne Gore.

Posljedice su višestruke i na planu funkcionisanja ekonomije, socijalne stabilnosti, zdravstvene sigurnosti, što ako se cjelovito posmatra u kontekstu pandemije, dovodi do ozbiljnih iskušenja po institucionalnu i finansijsku održivost i funkcionalnost sistema. Sliku dodatno komplikuje nepostojanje budžeta i apsolutna netransparentnost državne potrošnje.

Dodatno, za rezultat imamo i ugrožavanje međunarodnog ugleda zemlje, kako zbog nedopustivih propusta u bezbjednosnom sektoru, tako i zbog anticivilizacijskih poruka s visokih pozicija u Vladi, što ne priliči državi koja se opredijelila za evropski put, i koja je članica NATO. Ignorisanje evropskih principa transparentnosti, saradnje i inkluzivnosti u definisanju i usaglašavanju izmjena u nizu zakonskih rješenja ozbiljno ugrožava evropski put Crne Gore i povjerenje naših evropskih partnera. Izgovori da se to radi iz potrebe za efikasnijom borbom protiv organizovanog kriminala i korupcije prozirni su plašt očigledne potrebe nove parlamentarne većine da uspostavi apsolutnu kontrolu vlasti, uključujući i sudstvo, sve u cilju revanšističkog obračuna.

Posebno zabrinjava odsustvo svijesti i razumijevanja donosioca odluka o stepenu opasnosti mnogobrojnih poteza koji direktno zadiru u pitanja nacionalnog identiteta, time i po stabilnost zemlje. To već, izvjesno ne djeluje kao izraz nekompetentnosti. U pitanju je loša namjera. Prema Crnoj Gori i njenom građanskom karakteru. Multietnička demokratija, sklad i suživot su vrijednosti koje niti jedna zemlja, pa ni Crna Gora, nikada ne smije uzeti zdravo za gotovo. One se grade vjekovima, a istorija nas uči da je trenutak dovoljan da se povjerenje poruši i proizvedu tragične posljedice.

Sve ovo izaziva dodatnu zabrinutost ako se sagledavaju kretanja u regionu i na širem planu. Zbog očigledne neodlučnosti Brisela, i pod raznim izgovorima zaustavljanja procesa ujedinjenja Evrope, došlo je do ozbiljne stagnacije u procesu integracije regiona. Nedjelotvornost takve politike direktno je pojačala ambicije tzv. trećih strana, koje nastupaju sa suprotstavljenih vrijednosnih platformi, i ohrabrila nosioce retrogradnih politika koje su u ne tako davnoj prošlosti, s ogromnim ljudskim i materijalnim gubicima, skupo koštale region.

Danas, na našu zajedničku brigu svjedočimo zvaničnim i nezvaničnim inicijativama za preispitivanje državnih granica na Zapadnom Balkanu. Ne znaju se autori, ali se dobro zna pogubnost takvih ciljeva. Opet se obnavlja teza da je na Balkanu multietnička demokratija nemoguća. Umjesto nužnosti da se prihvati realnost, priznaju greške i preuzme odgovornost a dijalogom pokuša obnoviti povjerenje, dokazani akteri destrukcije na Balkanu opet isprobavaju stare formule za sprovođenje svojih sebičnih i retrogradnih nacionalističkih politika.

Međutim, svakom dobronamjernom je jasno da je za Crnu Goru i region najbolji izbor pripadnost savremenoj evropskoj i evroatlantskoj zajednici.

Uz sve druge izazove, pred nama je izvjesno nekoliko godina borbe s posljedicama pandemije na ekonomskom planu, ali i u svim drugim oblastima. Zbog toga je izuzetno važno da očuvamo dinamiku masovne imunizacije, što je preduslov izvjesnijih učinaka i na drugim poljima. Važnije od svega, da time zaštitimo zdravlje ljudi, doprinesemo skorom okončanju pandemije, i normalizujemo ambijent za obavljanje turističkih i drugih uslužnih djelatnosti kao najvažnijeg kontributora u stvaranju BDP. 

Vjerujem da je pred nama izazov ubrzane konsolidacije i povratka na staze dinamičnog razvoja. Zato je neophodno da se napori Vlade usmjere prevashodno na obnovu ekonomskog rasta, s posebnom pažnjom prema uspostavljanju dodatnih mehanizama za privlačenje stranih investicija. To je jedini put za očuvanje i otvaranje novih radnih mjesta.

Neophodno je uložiti napor da se održe i unaprijede institucionalni kapaciteti države. Jedino tako Crna Gora može sačuvati konkurentnost na tržištu. Nadamo se da će iracionalnost pobjedničke euforije početi da jenjava i da će nova većina postajati iz dana u dan svjesnija odgovornosti za vođenje državnih poslova. 

Pred Crnom Gorom su izazovi savladavanja deficita vladavine prava, i deficita znanja. Samo kao društvo znanja i država u kojoj su prava i slobode građana i jednakost pred zakonom osnovno polazište njenog sveobuhvatnog razvoja možemo graditi održivu i izvjesniju budućnost. Vjerujem u naše sposobnosti da, uz pomoć međunarodnih partnera, savladamo i sljedeće dionice na putu ka društvima visoko razvijene demokratije i vladavine prava.

Potencijali za razvoj koje Crna Gora posjeduje u turizmu, energetici, proizvodnji hrane, i prerađivačkoj industriji, infrastrukturi, daju mi za pravo da budem optimista da odgovornim i posvećenim pristupom naša zemlja može biti vrlo brzo jedna od najdinamičnijih ekonomija u ovom regionu.

Uprkos svim zebnjama u pogledu dalje dinamike i politike proširenja EU, ne vidim drugačiju do evropsku perspektivu Crne Gore. Snažno vjerujem da kad god se desi proširenje, mi ćemo biti prva sljedeća članica Evropske unije. 

Očuvanje građanske i multietničke Crne Gore naš je glavni zadatak. Svi potezi i sve politike moraju biti usmjereni isključivo u tom pravcu. Sve ostalo je gubljenje vremena i lutanje balkanskim stanputicama, što ne smijemo i nećemo dozvoliti po bilo koju cijenu. Moramo umnožiti napore, upotrijebiti svo političko umijeće i mobilisati cjelokupnu društvenu odgovornost da naše društvo povedemo dugim putem savladavanja naslijeđenih podjela. Uspjeh na tom planu odrediće sve naše razvojne i emancipatorske domete. 

Koristim priliku da građanima Crne Gore čestitam 21. maj – Dan nezavisnosti. U proteklih 15 godina dokazali smo koliko nam je vrijeme dalo za pravo da Crna Gora može bolje i više samo kada sama odlučuje o svojoj budućnosti. Ne dozvolimo nikada više da nam drugi određuju budućnost. Budimo primjer i vodilja drugima. Čuvajmo svoj dom. Posebna mi je čast što ove poruke šaljem sa Cetinja, svetionika crnogorske državnosti. 

Da je vječna Crna Gora!

Hvala vam na pažnji!


Predsjednik Crne Gore