Izjava predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića nakon učešća na Generalnoj debati 76. zasijedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija

25/09/2021



Održavanje 76. zasijedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u uslovima pandemije nakon prošlogodišnje pauze je uspjeh sam po sebi. Pa ipak, rekao bih da je najvažniji taj usaglašeni ton koji se čuo tokom zasijedanja, ton obnovljene spremnosti na saradnju i spremnosti na dalje snaženje multilateralizma i Organizacije UN-a. Čini mi se jako važnim, nakon, mogu slobodno kazati, višegodišnjeg lutanja, zastranjivanja i pokušaja da se dokaže da je multilateralizam mrtav, i da se svi odgovori na aktuelne probleme mogu naći u nacionalnim okvirima. Danas je opet jasno da za globalne probleme nema nacionalnog odgovora. Za globalne probleme počev od pandemije korona virusa preko prijetećih klimatskih promjena u svijetu, preko terorizma, proliferacije oružja, zaključno sa svestranom brigom za budućnost planete na kojoj živimo, možemo naći samo kroz saradnju, multilateralizam, sa Organizacijom UN-a u središtu tih napora.

Pored ućešća na Generalnoj skupštini i pored učešća na visokom skupu posvećenom energiji, Generalna skupština je uvijek bila prilika za razgovore na margini i logično je nekako da u ovom vremenu su dominirali razgovori sa kolegama iz regiona i sa našim partnerima iz EU. 

Imao sam zadovoljstvo da razgovaram sa Predsjednikom Slovenije i Predsjednikom Sjeverne Makedonije, takođe, sa Predsjednikom Hrvatske, sa Predsjedavajućim Predsjedništva BiH, Predsjednicom Kosova, i da obavim razgovore u plenumu sa Visokim predstavnikom EU za bezbjednosnu i spoljnu politiku koji je priredio večeru za sve lidere našeg regiona. Svi ti razgovori su zapravo bili posvećeni temi koju ste potencirali u Vašem pitanju. Već godinama pokušavamo da privučemo pažnju naših prirodnih zapadnih – evropskih i NATO partnera, da im skrenemo pažnju da se stanje u našem regionu pogoršava. Nijesmo zadovoljni koliko smo u tome uspjeli. Očigledno je da su zemlje članice EU i zemlje članice NATO-a zaokupljene svojim, vjerujem, starijim, prioritetnijim problemima od onih koji su na ZB. S druge strane, naše je uvjerenje da su naši problemi istovremeno i njihovi problemi. O tome najbolje svjedoče rane 90-te godine. Dakle, naše upozorenje je bilo i ostalo da je potrebno pomoći ZB da izbjegne scenario iz ranih 90-ih godina, i da svi zajedno izbjegnemo saradnju koju ostvarujemo post festum, ostvarujemo palijativno, a da umjesto toga pokušamo da djelujemo preventivno i da spriječimo destabilizaciju regiona. Očigledno je danas da nema praznog prostora ni u tom ni u bilo kom drugom regionu. Tamo gdje izostanu oni koji bi morali biti prioritetno odgovorni za stabilnost i prosperitet jedne evropske regije, a to su EU i NATO, odmah se ubacuju drugi. Ti drugi se nažalost ubacuju sa vrednosnih platformi suprotstavljenih evropskoj platformi i pokušavaju da ostvare svoje geopolitičke ciljeve koji su u dubokom sukobu sa interesima i ciljevima Evrope i NATO-a. 

Zadovoljan sam onim kako smo o toj temi razgovarali ovdje. Čini mi se da nakon tog sastanka sa Visokim predstavnikom za bezbjednosnu i spoljnu politiku više se nema što otvorenije reći od onog što je svako od nas pojedinačno saopštio na tom sastanku. Danas definitivno možemo biti sigurni da naši problemi nijesu tajna, da nijesu nepoznati, i da se nadamo da smo možda baš sada, dragocjeno, u susret predstojećem samitu EU-ZB u Ljubljani 6. oktobra skrenuli pažnju na probleme koji izmiču kontroli, probleme koji se komplikuju i koji prijete, ne samo balkanskoj nego i evropskoj stabilnosti. To je, rekao bih, bio najvažniji dio bilateralnog programa razgovora ovdje u Njujorku. 

Pored toga, kazao sam, razgovarao sam i s najvišim predstavnicima zemalja članica EU, sa Premijerom Holandije, jedne jako uticajne zemlje u evropskoj politici upravo u ovom vremenu, zemlje koja je veoma zahtjevna prema zemljama kandidatima za članstvo u EU, ali zemlja koja nikada nije zatvorila vrata za prijem novih članica. Ohrabren sam onim što sam čuo od premijera Rutea, jako dobro poznaje prilike u regionu, poštuje to što je Crna Gora uradila, poštuje taj iskorak koji je Crna Gora napravila u odnosu na sve druge aspirante, a istovremeno naravno, insistira na ispunjavanju svih uslova baš onako kao što mi insistiramo jer mi ne propuštamo priliku u tim razgovorima da ponovimo da mi ne tražimo prečicu do članstva, ne tražimo da nam se gleda kroz prste. Želimo da onog dana kada postanemo članica EU imamo sve uslove ispunjene za organsku pripadnost savremenoj evropskoj civilizaciji. 

Jednako je važan bio razgovor i sa predsjednikom Poljske, gospodinom Dudom. Poljska je kao što znate zemlja Nove Evrope. Jedna od zemalja koja se u tranziciji 90-ih godina prošlog vijeka pridružila EU. Velika i samim tim veoma uticajna. Rekao bih, razumije sve dimenzije problema kroz koje danas prolazi ZB i spremna je na pomoć, i bilateralno i u okviru Višegradske grupe kao regionalne inicijative koja je veoma partnerski okrenuta saradnji sa ZB. 

Napokon, ovo su uvijek prilike da se sretnem sa našom dijasporom. To mi je predstavljalo, kao i obično, posebno zadovoljstvo. Zaista mislim da Crna Gora ima sve razloge da bude ponosna na svoje iseljenike svuda i u ovoj zemlji jer pokazuju nevjerovatnu lojalnost Crnoj Gori, a istovremeno apsolutnu građansku odgovornost prema ovoj zemlji kao zemlji svog izbora gdje ostvaruju značajne profesionalne rezultate. Smatram da je to nešto što predstavlja najsnažniji most ovovremenog partnerstva između Crne Gore i SAD-a, i ubijeđen sam da će to biti najpouzdaniji most i naše buduće saradnje.

Generalno, mislim da se Crna Gora i na ovoj Generalnoj skupštini i kroz politički život na margini Generalne skupštine uspješno predstavila međunarodnoj zajednici. Vjerujem da smo učvrstili svoj ugled, da smo učvrstili svoja partnerstva, da ćemo i dalje imati podršku za svoj strateški kurs evropskih i evroatlanskih integracija. 

Naravno, vraćam se kao i uvijek, u Crnu Goru sa optimizmom i sa uvjerenjem da probleme koje imamo moramo primiti na svoja leđa, moramo dominantno rješavati, ali mislim da je jako važno da oni koji žive oko nas, posebno oni koji jesu i koji će biti u budućnosti naši partneri, znaju sve nijanse problema kroz koje prolazi naš region, i ne sumnjam da će biti od pomoći da ne samo Crna Gora nego i sve zemlje ZB uspješno odole tim iskušenjima, i da kroz članstvo u EU i NATO ostvare svoje strateške ciljeve. 

Pitanje: Rekli ste da je fokus bio na regionu i EU integracijama. Premijer Rute je juče rekao da oni sami u EU imaju puno problema. Jesmo li kao region, čini mi se lično, dalje sada nego prije nekog vremena kada je taj optimizam bio mnogo veći da ćemo biti članica Unije možda za dvije, tri godine? Kao posmatraču, čini mi se da smo malo stavljeni po strani da se sami izborimo sa svim tim, da vide kako se mi borimo i da li smo spremni za dalje integracije. Da li ste saglasni?

Predsjednik: Mislim da Vam je percepcija dobra. Vrlo je pravilno kazati da smo mi najbolje vrijeme za evropsku integraciju propustili. Sjetimo se euroentuzijazma koji je postojao nakon pada Berlinskog zida, i sjetimo se kako su odlično svoju šansu iskoristile druge zemlje centralne, istočne i jugoistočne Evrope. Nažalost, na prostoru ex Jugoslavije smo imali jedan krvavi raspad naše prethodno zajedničke države, igubilo se to dobro vrijeme. U međuvremenu su stigli problemi. Prije svega, stigli su problemi same EU i tačno je to što ste kazali kroz Vaše pitanje. Oni su sada zaokupljeni svojim problemima, jasno je potpuno da taj geopolitički zaplet koji se događa poslednjih godina dodatno potencira potrebu EU da jasnije profiliše svoje važne politike počev od vanjske i bezbjednosne pa, rekao bih, da sledstveno tome jasnije profiliše svoj identitet. Međutim, upozorio sam, privid je ako to smatrate svojim problemima a balkanske probleme ne smatrate svojim problemima jer nažalost, kazao sam, imamo iskustvo iz 90-ih godina kada ti balkanski problemi izmaknu kontroli, onda postaju prioritetni problemi, ne bih rekao samo Evrope, nego i šire međunarodne zajednice. Sjetićemo se svi da je tada Balkan bio top tema američke spoljne politike. Zbog toga je moje upozorenje - ne dijelimo probleme na naše i njihove, shvatimo da su to naši zajednički problemi. Ja uporno govorim o evropskim problemima u prvom licu, jer svi smo, zaboga, Evropljani, svi valjda želimo da Evropa bude ne samo stabilna nego da bude globalno prestižna jer ako Evropa bude globalno prestižna, svi ćemo mi kao Evropljani imati više šansi. Jednako tako, mora se u EU gledati na balkanske probleme i upozorenja koja, kao što sam kazao, već godinama stižu sa raznih adresa uključujući i sa naše crnogorske adrese. Nijesam zadovoljan intezitetom pažnje koji je posvećen tim upozorenjima tokom prethodnih godina, zato danas imamo još ozbiljniji problem. Zaista mislim da problem na ZB narasta i da danas više ne treba primarno potencirati pitanje tempa proširenja nego treba potencirati pitanje ugrožene stabilnosti, a to nas dovodi do onog što smo svih prethodnih godina ponavljali, posebno iz Podgorice, a to je da se između stabilnosti Balkana i integracije mora povlačiti znak jednakosti. Jasno je da na Balkanu ne postoje dovoljno pouzdani samoregulatorni mehanizmi koji će učvrstiti našu stabilnost bez koje nema prosperiteta. Dakle, mi moramo učvršćivati svoju stabilnost upravo kroz integraciju. Ne želim ovim nipošto da kažem da bi trebali useliti svoje probleme u EU, ne. Ubijeđen sam da treba da postanemo članicama EU tada kada za to ispunimo uslove, ali da bismo te uslove ispunili moramo prethodno učvrstiti stabilnost, zaštititi ZB od penetracije geopolitičkih interesa koji su suprotstavljeni evropskim interesima. To mora Evropa prihvatiti kao svoju odgovornost. EU je lokomotiva evropskog kontinenta, a ZB je dio evropskog kontinenta, prema tome, ne može se udaljavati od tih problema i tretirati ih kao balkanske. Mislim da je poenta u tome. Ubijeđen sam da smo skrenuli pažnju našim evropskim partnerima tokom ovih pet dana u Njujorku, na tu temu. Ubijeđen sam da će se ta pažnja pojačati. Nadam se da i taj samit u Ljubljani predstavlja jednu realnu doglednu šansu da se uskoro izađe sa nekim novim tonovima, prije svega, tonovima upozorenja prema onima koji ugrožavaju stabilnost tog regiona i samim tim Evrope, te da se možemo vratiti u neko povoljnije vrijeme koje ste i Vi potencirali u okviru Vašeg pitanja. Potpuno je jasno da ako Evropa pretenduje da bude globalno konkurentna u toj novoj geopolitičkoj arhitekturi koja definitivno nastaje, više nije realna hladnoratovska arhitektura, više nije realna arhitektura samo jedne super sile, očigledno da počinje izgradnja jedne nove geopolitičke arhitekture, ako Evropa želi da zadrži svoju konkurentnost u toj novoj arhitekturi, ona mora biti ujedinjena da bi bila stabilna i da bi iskoristila sve svoje resurse, i da bi samim tim postala prestižna. 






Predsjednik Crne Gore